Nesavjesnim poslovanjem do smrti čovjeka

Danas je među velikim kompanijama, ali i malim poduzećima postalo popularno nazivati se društveno odgovornim poduzeće. No, što se događa onda kada ta društveno odgovorna poduzeća odluče raditi u svoju korist ne mareći više niti za okoliš, a što je još gore, niti za ljudske živote? Upravo takav primjer javio se u Hrvatskoj prije par godina.

Karlovačkoj pivovari, koja je pod upravom Heinekena, od 2005. godine ima dozvolu da ispušta otrovne plinove u kanalizaciju koja se izlijeva u obližnji potok. No, nepoštujući zakon i pokušajem uštede na potrebnoj tehnologiji koja bi zagađenje spriječila, Pivovara je ispuštala više otpadnih voda, u kojoj je daleko više opasanih tvari, nego što joj je to bilo dozvoljeno. I vjerojatno se za to nikada ne bi saznalo, i ne bi bilo sporno, da nije došlo do smrtnog stradavanja slučajnog prolaznika, umirovljenog zaposlenika Karlovačke pivovare koji je živio u blizini.

2007. godine, slučajni prolaznik šetao je svog psa u blizini Karlovačke pivovare, te je udisanjem otrovnih plinova pao u komu. Isprva Pivovara nije željela priznati da im amonijak curi i da se čovjek zaista otrovao na taj način te su tvrdili da je s njihovim postrojenjem i sustavima sve u redu. Da stvar bude gora, sve se to odvijalo uz znanje i potporu lokalnih i državnih vlasti, pa na posljetku, oni su im dali dozvolu za ispuštanje otpadnih voda u obližnji potok, ne mareći pritom za okoliš, rijeku Kupu, a samim time ni za ljudske živote.

Nakon tragičnog događaja, Uprava se nije oglašavala, a stručnjaci Pivovare utvrdili su da je sa njihovim sustavom sve u redu, te da oni nisu odgovorni za smrt slučajnog prolaznika. Uprava Pivovare svo to vrijeme nije se oglašavala, niti je željela priznati krivicu. Dvadesetak dana nakon smrti, predsjednica Uprave rekla je kako će platiti odštetu ako su krivi, iako je već bilo očito da je krivica za smrt slučajnog prolaznika isključivo njihova. Predsjednica uprave nije pokazivala kajanje za smrt prolaznika, te je na bahat način isticala snagu brenda, te iza kojeg stoji filozofija iskrenosti.

Posljedice neodgovornog ponašanja osjetili su ljudi u rukovodstvu Karlovačke pivovare. Tehnički direktor, glavni inženjer, direktor za sigurnost na radnom mjestu i očuvanje okoliša te direktor proizvodnje osuđeni su na tri godine zatvora dok je voditelj proizvodnje fermentacije na dvije i pol godine. Karlovačka pivovara nije se osjećala krivom i nisu preuzimali odgovornost za tragični događaj, ali su se fokusirali na unapređenje sigurnosti i zaštite okoliša. Svoju pažnju posvetili su lokalnoj zajednici na način da su sudjelovali u raznim akcijama za odgovorno korištenje alkohola i promijenili su stav vezan uz zaštitu okoliša.

Karlovačka pivovara kršila je ljudska prava godinama, i za to se nikada ne bi saznalo da nije došlo do smrtnog stradavanja slučajnog prolaznika, inače umirovljenog zaposlenika Pivovare. Iako nisu definirana pravila društveno odgovornog poslovanja, onečišćenje okoliša i ugrožavanje ljudskih života neki su od elemenata koje komisija Europske Unije predlaže. U ovom slučaju, ispuštanjem otpadne vode u potok onečišćene su vode, a ispuštanjem velikih količina amonijaka onečišćen je zrak oko rijeke Kupe, a na taj način i šire područje oko rijeke.

 Ovo je primjer poduzeća koje je htjelo uštedjeti ne mareći za okolinu i ljudske živote, no na kraju su platili još veću cijenu.