Nesavjesnim poslovanjem do smrti čovjeka

Danas je među velikim kompanijama, ali i malim poduzećima postalo popularno nazivati se društveno odgovornim poduzeće. No, što se događa onda kada ta društveno odgovorna poduzeća odluče raditi u svoju korist ne mareći više niti za okoliš, a što je još gore, niti za ljudske živote? Upravo takav primjer javio se u Hrvatskoj prije par godina.

Karlovačkoj pivovari, koja je pod upravom Heinekena, od 2005. godine ima dozvolu da ispušta otrovne plinove u kanalizaciju koja se izlijeva u obližnji potok. No, nepoštujući zakon i pokušajem uštede na potrebnoj tehnologiji koja bi zagađenje spriječila, Pivovara je ispuštala više otpadnih voda, u kojoj je daleko više opasanih tvari, nego što joj je to bilo dozvoljeno. I vjerojatno se za to nikada ne bi saznalo, i ne bi bilo sporno, da nije došlo do smrtnog stradavanja slučajnog prolaznika, umirovljenog zaposlenika Karlovačke pivovare koji je živio u blizini.

2007. godine, slučajni prolaznik šetao je svog psa u blizini Karlovačke pivovare, te je udisanjem otrovnih plinova pao u komu. Isprva Pivovara nije željela priznati da im amonijak curi i da se čovjek zaista otrovao na taj način te su tvrdili da je s njihovim postrojenjem i sustavima sve u redu. Da stvar bude gora, sve se to odvijalo uz znanje i potporu lokalnih i državnih vlasti, pa na posljetku, oni su im dali dozvolu za ispuštanje otpadnih voda u obližnji potok, ne mareći pritom za okoliš, rijeku Kupu, a samim time ni za ljudske živote.

Nakon tragičnog događaja, Uprava se nije oglašavala, a stručnjaci Pivovare utvrdili su da je sa njihovim sustavom sve u redu, te da oni nisu odgovorni za smrt slučajnog prolaznika. Uprava Pivovare svo to vrijeme nije se oglašavala, niti je željela priznati krivicu. Dvadesetak dana nakon smrti, predsjednica Uprave rekla je kako će platiti odštetu ako su krivi, iako je već bilo očito da je krivica za smrt slučajnog prolaznika isključivo njihova. Predsjednica uprave nije pokazivala kajanje za smrt prolaznika, te je na bahat način isticala snagu brenda, te iza kojeg stoji filozofija iskrenosti.

Posljedice neodgovornog ponašanja osjetili su ljudi u rukovodstvu Karlovačke pivovare. Tehnički direktor, glavni inženjer, direktor za sigurnost na radnom mjestu i očuvanje okoliša te direktor proizvodnje osuđeni su na tri godine zatvora dok je voditelj proizvodnje fermentacije na dvije i pol godine. Karlovačka pivovara nije se osjećala krivom i nisu preuzimali odgovornost za tragični događaj, ali su se fokusirali na unapređenje sigurnosti i zaštite okoliša. Svoju pažnju posvetili su lokalnoj zajednici na način da su sudjelovali u raznim akcijama za odgovorno korištenje alkohola i promijenili su stav vezan uz zaštitu okoliša.

Karlovačka pivovara kršila je ljudska prava godinama, i za to se nikada ne bi saznalo da nije došlo do smrtnog stradavanja slučajnog prolaznika, inače umirovljenog zaposlenika Pivovare. Iako nisu definirana pravila društveno odgovornog poslovanja, onečišćenje okoliša i ugrožavanje ljudskih života neki su od elemenata koje komisija Europske Unije predlaže. U ovom slučaju, ispuštanjem otpadne vode u potok onečišćene su vode, a ispuštanjem velikih količina amonijaka onečišćen je zrak oko rijeke Kupe, a na taj način i šire područje oko rijeke.

 Ovo je primjer poduzeća koje je htjelo uštedjeti ne mareći za okolinu i ljudske živote, no na kraju su platili još veću cijenu.

Što ako nestanemo...?

Pojavljivanje tornada ogromnih razmjera, snježnih oluja koje odnose mnoge živote, suše koje ostavljaju nepopravljivu štetu česte su pojave u posljednjih nekoliko godina. Tko je krivac za takve nagle klimatske promjene? Odgovor na to pitanje treba potražiti među nama. Naši postupci koji uzrokuju zagađenje okoliša dovode do upravo ovakvih posljedica. No, jeste li se ikada pitali što će se dogoditi kada nam priroda vrati i naplati svu štetu koju smo joj počinili nepromišljenim ponašanjem. Što bi se dogodilo da ljudi nestanu s lica zemlje?

Možemo li živjeti i poslovati u skladu s prirodom ili je jedini način činiti štetu i strahovati od dana kad nam priroda svu tu počinjenu štetu višestruko vrati?

Priroda ne laže niti trpi laži

U vrijeme velikih klimatskih promjena često možemo čuti kako su poduzeća i industrije glavni krivci za takvu situaciju koja nastaje kao posljedica uništavanja okoliša i emisije štetnih plinova iz proizvodnje u atmosferu. Prvi su u koje se upire prstom kao glavne uzročnike sve onečišćenijeg okoliša. Svjesni potencijalne negativne reputacije sve više možemo vidjeti kako poduzeća poduzimaju razne akcije provođenja zelenog poslovanja. No, većina tu praksu ne provodi onako kako bi to trebalo. Prikazuju se „zelenijima“ nego što to zaista i jesu. Mnogi  obmanjuju  javnost tj. svoje potrošače o zelenom poslovanju koje provode poduzimanjem par aktivnosti očuvanja okoliša. Mazanjem očiju potrošača misle kako je upravo to smisao poslovanja za dobrobit okoliša.

Iako je ovakvo poslovanje zasluženu  pažnju poduzeća dobilo tek posljednjih nekoliko godina, postoje proizvođači koji su koristi zelenog poslovanja, kako za sebe tako i za okolinu, prepoznali puno prije nego je ovaj tip poslovanja postao popularan.

                                          

Vinogradi Fetzer  je šesta najveća vinarija u SAD-u koja je još 1984. godine shvatila kako zaštita okoliša i briga za prirodu te kvaliteta njihovih plodova i vina idu ruku pod ruku. Svoje poslovanje temelje na trostrukom načelu koje osim mjerenja uspjeha prema ostvarenoj dobiti odnosno gubitku, uspjeh mjere i s obzirom na učinak na društvo i okoliš. Ono po čemu se njihovo poslovanje može pohvaliti je ekološka proizvodnja koja ih klasificira kao poduzeće s „nula otpada“. Osim navedenog, također se filozofija zelenog poslovanja očituje  u procesu pakiranja. Etikete Fitzer vina proizvode se od biljnog vlakna kenafa, a natpis je otisnut tintom na bazi soje. Isto tako kutije su proizvedene od recikliranog kartona. Svi ti procesi  koriste alternativne izvore energije, sunce i biodizel.  Dugovječnost provođenja ovakve vrste poslovanja pokazuje da to nije samo trend već čvrsto prihvaćena filozofija poslovanja.

U Hrvatskoj možemo svjedočiti mnogim pokušajima poslovanja u skladu s prirodom, više ili manje uspješnih, ali postavlja se pitanje koliko je to sve samo marketinški trik ili zaista osvještenost o sve gorem stanju okoliša. Slogani u kojima se razbacuju izrazima koji ukazuju na zelenu proizvodnju sve češće osvanu na raznim plakatima i reklamama. Neki od tih slogana imaju i pokriće u praksi, no možda bi trud koji ulažu u marketinšku obmanu trebali uložiti u stvarne akcije primjene filozofije zelenog poslovanja jer ne kaže se bez razloga da djela govore više od riječi.  

                           

http://www.fetzer.com/

Tko je jamio, jamio je!

'Radimo u koruptivnom okruženju u kojem možete staviti ključ u bravu ako posao radite časno'...naslov je teksta u Jutarnjem listu koji se referira na stanje u Hrvatskom gospodarstvu.Gospodin Želimir Bodiroga, direktor i suosnivač poduzeća BBR Adria za specijalne građevinske radove u navedenom tekstu naglašava nešto o čem je i prof. Omazić govorio na jednom od predavanja, a to je da će za oporavak Hrvatskog gospodarstva biti potrebno 10tak ili više godina, a ne par godina kako govore hrvatski političari, jer je potrebno da se promijeni svijest i mentalitet nas Hrvata i našeg odnosa prema poslu kojeg izvršavamo.

Na facebook stranicama postoje razne grupe koje pozivaju mlade i obrazovane ljude da odu iz Hrvatske u Kanadu, Ameriku, Australiju.Ja sam također bio član takve grupe isfrustriran zbog sve veceg broja nezaposlenih i sve manjeg pouzdanja u hrvatske političare(lijeve,desne,centar,....) i njihovu sposobnost da učine Hrvatsku ekonomski stabilnom zemljom.Međutim promijenio sam svoje mišljenje u razgovoru sa kolegama kad su me upitali ako svi odemo kome će ostati naša Hrvatska?Mislim da je potrebno stisnuti zube i upregnuti sve svoje snage kako bi mijenjali svijest ljudi oko nas, kako bi stvorili radnu i pozitivnu klimu i izveli Hrvatsku na pravi put.

Neke stvari koje su se do sad prihvaćale kao normalne i uobičajen način poslovanja moraju nestati, kao npr posao preko poznanstva i lažirani natječaji.Međutim takve promjene možemo postići samo mi: mladi ljudi, visoko obrazovani i moralni, puni volje i snage za promjene i zato nemojte ić u Kanadu već ostanite tu i učinite Hrvatsku boljim mjestom, a nek iz nje odu ljudi koji su doveli do ovakve situacije...ratni profiteri, korumpirani političari i pohlepni poslovni ljudi.

Zviždači-hrabri ljudi ili cinkaroši koji su samo željni slave?

Tko su uopće zviždači?

Termin ''Zviždač'' il na engleskom ''Whistleblower'', je zaposlenik, najčešće bivši zaposlenik ili član organizacije koji prijavi nelegalno ponašanje za to odgovornim osobama  ili nadležnim tijelima državne vlasti . [1]

Da li biste vi poslušali svoju savjest i odlučili se na tako nešto? U današnje vrijeme se većina ljudi zalaže za pravednost i etičko ponašanje, ali samo riječima a ne i djelima. Rijetki su ti što skupe hrabrost i odvaže se na tako nešto. A zašto je tome tako?  Zašto zakonodavstvo i nadležna tijela podržavaju i na neki način potiču ljude da prijave korupciju i na nepravilnosti svoje kompanije, a da pri tome ti isti ljudi nisu dovoljno zaštićeni od njihove strane i strane svojih poslodavaca?

Većina ili skoro svi koji su prijavili nepravilnosti  u poslovanju svoje kompanije ostali su bez posla, prijetilo im se smrću, ne samo njima osobno nego i njihovim obiteljima, posljedice toga je narušeno zdravlje i društveni život. A gdje je tada zakonodavstvo i nadležna tijela koja  bi trebala štititi te ljude? Odjednom ih nema, prepušteni su sami sebi. Pa zašto bi onda prijavljivali tako nešto, zašto je uopće sustav dopustio da dođe do takvih situacija?

 Postavlja se pitanje tko su ti ljudi, kakav je njihov psihološki profil? Da li su to ljudi koji inače rade probleme u kompaniji, ljudi koji misle samo na autoritet i žele da se zna za njih? Istraživanja su dokazala baš suprotno, najčešće su to ljudi koji čvrsto vjeruju u sustav i koji jednostavno ne mogu šutjeti i zanemariti stvarnost.  Jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača dvostruki doktor znanosti s područja biokemije Jeffrey Wigand, postao je poznat kada je 1996. godine gostujući u CBS-ovoj emisiji ''60 minuta'' objavio kako američka duhanska tvrtka Brown & Williamson manipulira duhanom kako bi se povećala količina nikotina, a time i utjecaj na pušače na način da stvore još veću ovisnost o pušenju. Wigand je tim činom postao jedan od najvećih boraca za transparentnost i etičnost u poslovanju korporacija i javne uprave.[2] Nadahnuti njegovom pričom snimljen je i film ''The Insider'' s Russellom Croweom i Al Pacinom.  

On je jedan, od ne baš puno primjera, koji su uspješno uspjeli  svojim činom pokrenuti neke stvari u društvu na bolje, Jeffrey je pri tome postao slavan i primjer mnogima, ali…..

U Velikoj Britaniji nedavno je pronađen mrtav ruski mafijaški ''zviždač'', Aleksandar Perepilični surađivao je da švicarskim istražiteljima u otkrivanju ruskog lanca pranja novca, dajući im dokaze protiv korumpiranih dužnosnika. Pružio je i dokaze protiv ljudi povezanih sa ubojstvom antikorupcijskog odvjetnika Sergela Magnitskog 2009., slučaj koji je odjeknuo u međunarodnoj javnosti i zbog kojeg je SAD donio zakon o progonu korupcije povezane sa Rusijom. 10.studenog Perepilični A. srušio se i umro, on je četvrta osoba koja je povezana sa slučajem Magnitski koja je umrla pod sumnjivim okolnostima.[3]

Što biste Vi napravili da dođete u takvu situaciju? Zašto biste ili ne biste prijavili nepravilnosti svoje kompanije? Očigledno je odluka na nama samima, jer riječ je o dvosjeklom maču. Nikad ne znamo što nas čeka, da li ćemo uspjeti u svom naumu i pritom se proslaviti ili i najgorem slučaju dobiti metak u čelo- kao i stotine njih.

---

[1] http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=503

[2] http://www.vanityfair.com/magazine/archive/1996/05/wigand199605

[3] http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/velika-britanija-ruski-mafijaski-zvizdac-pronadzen-mrtav.html